Natječaj
Udruga Artless Bembo poziva umjetnike različitih profila da prijave prijedloge inovativnih i kritičkih umjetničkih radova inspiriranih Tvornicom Gorica, izvedene u različitim medijima. Rok za predaju prijedloga je 10. listopada 2016. Umjetnički žiri udruga Artless Bembo i Živog atelja odabrat će najbolje radove i objaviti rezultate na web stranici projekta. Udruga Artless Bembo odabrane će radove producirati, a najbolji rad biti će honoriran. Radovi će biti izloženi u galeriji Živi atelje DK, Ilica 110 od 5. do 9. studenog 2016.
Tvornica Gorica, čiji se logo sa stiliziranom siluetom slona uzdignute surle još uvijek nalazi na krovu nekadašnje upravne zgrade u Šubićevoj 55, jedina je hrvatska tvornica u kojoj se, povezujući tehnologije metalne i kemijske industrije, proizvodio emajl i emajlirano posuđe. Loncima, poklopcima, kantama, tavama, džezvama za kavu i drugim emajliranim posuđem snabdijevala je veliko tržište u zemlji i izvan nje. Trokutasti logo tvornice Gorica, bio je otisnut s vanjske strane dna svake posude.
Neprikladan smještaj industrijskog pogona koji je za loženje peći koristio ugljen i mazut u centru grada i odluka o probijanju Šubićeve kroz pogon tvornice, potaknuo je preseljenje i izgradnju novih pogona u Dugom Selu 1974. godine.
U novoj tvornici, od 1200 zaposlenih, više od polovine bile su radnice. Gorica je, osim laboratorija i dizajnerskog ureda, imala i stalnu industrijsku ambulantu s ginekološkom ordinacijom i radničko odmaralište u Selcu kraj Crikvenice. Surađivala je s umjetničkom kolonijom u Dugom Selu, stavljajući na raspolaganje svoje stručnjake i opremu za izradu radova u emajlu.
Gorica je zbog visokih stalnih troškova, početkom 90-ih poslovala s gubicima, ali je 1994. bila na dobrom putu da se održi i preokrene trend (nova serija posuđa Europa, s preko 150 novih alata za njegovu proizvodnju, nove bakelitne drške za posuđe domaće proizvodnje, dogovoren izvoz). Pogrešnim potezima privatnih interesa tvornica je odvedena u stečaj i likvidirana 2001. godine.
Nekadašnja upravna zgrada Gorice u Šubićevoj 55 nalazi se na samom obodu bloka Badel, napuštenog industrijskog kompleksa u središtu grada, koji je zaštićen kao dio povijesne urbane cjeline Zagreba. Još 1986. godine, na inicijativu umjetnika Borisa Bakala i arhitekta Ognjana Bebana, općina Medveščak bila je spremna u prostorima Badel/Gorica osnovati kulturni centar, što je obilježeno spomen pločom koju je, gotovo dvadeset godina kasnije, točnije 2005., otkrio multimedijalni umjetnik Željko Zorica (1957.-2013.).
Postavljanje spomen ploče bilo je dio zagovaračke aktivnosti zagrebačkih organizacija mladih i nezavisne kulture kojom se ukazivalo na mogućnost kreativnog korištenja napuštenih gradskih prostora.
Mogućnost proizvodnje umjetničkih radova u ovome modulu može ići u dva smjera. Jedan su proizvodi i tvornice Gorica, a drugi smjer je zgrada u Šubićevoj 55, zgrada neizvjesne budućnosti.
Prijava treba sadržavati opis i obrazloženje rada, troškovnik i biografiju autora.
E-mail adresa za prijavu radova: [email protected]
Tvornica Gorica, čiji se logo sa stiliziranom siluetom slona uzdignute surle još uvijek nalazi na krovu nekadašnje upravne zgrade u Šubićevoj 55, jedina je hrvatska tvornica u kojoj se, povezujući tehnologije metalne i kemijske industrije, proizvodio emajl i emajlirano posuđe. Loncima, poklopcima, kantama, tavama, džezvama za kavu i drugim emajliranim posuđem snabdijevala je veliko tržište u zemlji i izvan nje. Trokutasti logo tvornice Gorica, bio je otisnut s vanjske strane dna svake posude.
Neprikladan smještaj industrijskog pogona koji je za loženje peći koristio ugljen i mazut u centru grada i odluka o probijanju Šubićeve kroz pogon tvornice, potaknuo je preseljenje i izgradnju novih pogona u Dugom Selu 1974. godine.
U novoj tvornici, od 1200 zaposlenih, više od polovine bile su radnice. Gorica je, osim laboratorija i dizajnerskog ureda, imala i stalnu industrijsku ambulantu s ginekološkom ordinacijom i radničko odmaralište u Selcu kraj Crikvenice. Surađivala je s umjetničkom kolonijom u Dugom Selu, stavljajući na raspolaganje svoje stručnjake i opremu za izradu radova u emajlu.
Gorica je zbog visokih stalnih troškova, početkom 90-ih poslovala s gubicima, ali je 1994. bila na dobrom putu da se održi i preokrene trend (nova serija posuđa Europa, s preko 150 novih alata za njegovu proizvodnju, nove bakelitne drške za posuđe domaće proizvodnje, dogovoren izvoz). Pogrešnim potezima privatnih interesa tvornica je odvedena u stečaj i likvidirana 2001. godine.
Nekadašnja upravna zgrada Gorice u Šubićevoj 55 nalazi se na samom obodu bloka Badel, napuštenog industrijskog kompleksa u središtu grada, koji je zaštićen kao dio povijesne urbane cjeline Zagreba. Još 1986. godine, na inicijativu umjetnika Borisa Bakala i arhitekta Ognjana Bebana, općina Medveščak bila je spremna u prostorima Badel/Gorica osnovati kulturni centar, što je obilježeno spomen pločom koju je, gotovo dvadeset godina kasnije, točnije 2005., otkrio multimedijalni umjetnik Željko Zorica (1957.-2013.).
Postavljanje spomen ploče bilo je dio zagovaračke aktivnosti zagrebačkih organizacija mladih i nezavisne kulture kojom se ukazivalo na mogućnost kreativnog korištenja napuštenih gradskih prostora.
Mogućnost proizvodnje umjetničkih radova u ovome modulu može ići u dva smjera. Jedan su proizvodi i tvornice Gorica, a drugi smjer je zgrada u Šubićevoj 55, zgrada neizvjesne budućnosti.
Prijava treba sadržavati opis i obrazloženje rada, troškovnik i biografiju autora.
E-mail adresa za prijavu radova: [email protected]